Stanislava
Timotijević

1
Shvatila sam da je to tako i da će to u Srbiji jako teško da se promijeni. Jer, možda, kad sam bila mlađa, više sam vjerovala da će se stvari vremenom promijeniti, da će biti drugačije, da će ljudi da povjeruju da ja tu nešto radim, ali to uvjerenje da to nije za žene, da to nije ženski posao je u Srbiji previše, očigledno duboko, i traje. Tako da vjerovatno neću biti ja ta koja će to promijeniti. Ali, iskreno, više me to zaista ne interesuje. Ja nalazim način da radim ono što mi se sviđa i meni je to i više nego dovoljno.
2
Svakako je vrijeme to koje je učinilo razliku i učinilo da se osjećam više samouvjereno. Nisam sigurna da će se i u Srbiji, ni u sljedećoj generaciji, nešto značajno promijeniti odnos prema ženama. Ne mogu da kažem da za to nisu i žene dijelom krive. Ali opet, to je sistemski problem koji očigledno neću ja uspjeti da riješim. Ali eto, s obzirom da sam mama jedne djevojčice i druge na putu, ja samo želim da one shvate da mogu da rade šta god žele.
3
Želim da znaju da mogu i da popravljaju automobile, i da se šminkaju, i šta god žele, ali da opet nauče neki minimum vještina koji će im kroz život biti koristan. Znači da, što ja kažem, da umiju nešto da poprave, pa ne moraju nikada ga poprave, ali da znaju da umiju i same, da ne zavise ni od koga, a ako im bude prljavo u garaži, uopšte ne moraju da se prljaju. Definitivno mislim da je jako važno da žena bude samostalna i sposobna.
4
Definitivno treba da postoji podrška između žena, naravno da sam za to. Međutim, u nekom muškom zanimanju kao što je ovo i u muškom svijetu u kojem sam ja pretežno, vrlo je teško da druge žene pruže podršku ženama. Zapravo tu treba više muškarci da se osvijeste da i žene mogu biti dio tog svijeta. A naravno da bi žene mogle da pruže podršku, u smislu da budu klijenti i tako dalje. Ja bih voljela da imam mogućnosti u nekom momentu da pomognem nekim ženama koje bi možda željele da budu automehaničarke ili bilo šta drugo što ih interesuje iz svijeta muškaraca.
5
To je onako bila neka tiha borba kroz godine, ništa ekstremno, nije ovo ništa što je bilo, da kažem, neophodno. Ali ja sam se nekako borila da radim ono što mi jako prija. Mislim da je prema većini mehaničara u Srbiji, što se tiče samog servisa i radionice, ženi mjesto na zidu, i to na kalendaru.
Ovdje u garaži, s obzirom naravno da je veći dio je muška ekipa, trpim pritiske da okačimo neki kalendar sa ženama na zid. Međutim, ja sam rekla da nema problema ako okačimo i neke gole muškarce. Ali na to ne pristaju, tako da za sada nemamo nikakve gole ljude po zidovima.
6
Jer ja zaista, pored toga što mi je simpatično da se isprljam i da završimo neki posao, takođe volim i da sam čista, i da mi je kosa sređena, i da imam namazane nokte, i da garaža bude čista. Tako da taj konflikt dodatno zbunjuje ljude i okida neku dodatnu nevjericu, jer očekuje se da žensko koje popravlja kola bude i vjerovatno malo punije, krupno, ne baš kulturno, i ne baš nekog jako ženstvenog izgleda. Ali eto da ne sudim ja o sebi, ljudi to tako komentarišu, kao: „Izgledaš isuviše kao žensko za nekoga ko popravlja kola.”
7
To je nešto što sam ja željela, da pružim neku podršku ženama, koliko su moje mogućnosti, i možda im to nešto pomogne u životu. I voljela bih i tako što me eventualno gledaju neke žene na društvenim mrežama, da vide da, eto, može i to. Ako želite, možete i to da radite. Nema veze što će određen broj ljudi to da ismijava, da daje loše komentare. Šta vas briga ? Ako vam se stvarno dopada, probajte, radite i tjerajte svoju priču.
8
Tako da nije baš sve tako crno. Ja vjerujem da će to biti popularizovano u Srbiji, žene u nekim muškim zanimanjima. Viđam već kolegice koje voze kamione, voze bagere, i tako dalje, što je meni fenomenalno, jer to nije ništa niti teško fizički, niti komplikovano, a u svijetu je situacija sigurno bolja. Tako da, moraće i kod nas jednog dana da bude bolja situacija, i da i mi žene možemo da biramo apsolutno čime da se bavimo.
Zovem se Stanislava Timotijević, imam 41 godinu i bavim se popravljanjem automobila - automehanika nije samo moj posao, već moja velika strast koja me pokreće.
Moja najveća radost u životu bio je trenutak kada sam postala majka i prvi put uzela svoju kćerku u naručje. Odmah iza toga dolazi i naš dom - kuća s garažom koju smo sami, kao porodica, osmislili i izgradili po svojoj mjeri, s ljubavlju utkanom u svaki njen dio.
Najveći izazov za mene je pronaći ravnotežu između toga da budem prisutna i dobra majka i da sačuvam vrijeme za sebe, svoje ideje, projekte i svakodnevne obaveze. Ipak, najponosnija sam zbog toga što nikada nisam dozvolila da me godine ograniče. Duboko vjerujem da nikada nije kasno za ono što iskreno želiš.
Zato živim život prema vlastitom ritmu i hrabro slijedim svoje snove, posebno kada je riječ o karijeri - uprkos predrasudama i svim odgovornostima koje nosi život odrasle osobe.

„Kad sam bila mlađa, više sam vjerovala da će se stvari vremenom promijeniti, da će biti drugačije, da će ljudi da povjeruju da ja tu nešto radim, ali to uvjerenje da to nije za žene, da to nije ženski posao je u Srbiji previše, očigledno duboko, i traje.“


„Definitivno mislim da je jako važno da žena bude samostalna i sposobna.“

„Mislim da je prema većini mehaničara u Srbiji, što se tiče samog servisa i radionice, ženi mjesto na zidu, i to na kalendaru.“

„Međutim, ja sam rekla da nema problema ako okačimo i neke gole muškarce. Ali na to ne pristaju, tako da za sada nemamo nikakve gole ljude po zidovima.“
Sljedeći portret
Nastavite skrolovati
TKV
