O izložbi
Ova izložba nastala je iz potrebe da čujemo žene s Balkana, da zagrebemo ispod stereotipa koje ostatak Evrope lijepi na njihove živote, da razobličimo klišeje i krenemo u potragu za njihovim stvarnostima.
Iz Londona ili Pariza zamišljamo ih u kuhinji, s maramom na glavi, ili na ulici, odjevene u kratke suknje pod pritiskom muškog pogleda, nesposobne da mu se odupru. Žalimo ih : žrtve, pokorne, nužno slabe. Da, nasilje postoji. Kao i sve žene svijeta, moraju se protiv njega boriti.
« Oduvijek su mi govorili : ‘Mani se škole, nađi muža, zasnuj porodicu’ », kaže jedna od njih.
« Danas… ne mogu reći da je žena osvojila svoju slobodu, jer i dalje je pod pritiskom », odgovara druga.
Njihovi životi međutim daleko nadilaze ono što zamisljamo, njihove radosti su sjajnije, njihov smijeh zvonko odjekuje.
Umjesto da pišemo o njihovim bitkama i njihovoj radosti, dali smo im riječ. Njih devet za nas su postale ikone, živi dokazi snage koja nosi žene ove regije.
Od Tirane do Banjaluke, od rudnika do ateljea, obične priče ovih izuzetnih žena vode nas do najintimnijih kutaka ove regije. Tragom njihovih priča, sve jače odzvanjao je ponos zbog toga što su žene.
Optimističan i vedar ponos. Ponos, između ostalog, oblikovan u borbi protiv patrijarhata koji ih je htio ušutkati, spriječiti da igraju fudbal, vratiti ih u kuhinju ili ograničiti na majčinstvo, ismijati njihove sposobnosti.
Patrijarhat koji im je ipak morao priznati određena prava – pravo glasa (1946./1947.), pravo da raspolažu vlastitim tijelom (1974. u Jugoslaviji), pravo na rad. Zahvaljujući tim osvojenim slobodama, one su zauzele prostor koji im se danas ponegdje želi oduzeti.
Njihova braća, muževi, zemlje u kojima žive ; turisti, oni koji su njihove suknje smatrali prekratkim, njihove trepavice predugim da bi bile feministkinje ; oni kojima je njihova odjeća bila pregruba, njihovi osmijesi prekratki da bi vjerovali da su sposobne za radost… Sud je posvuda, kao breme nad njihovim životima. Ali one su ga svojom izuzetnom snagom nadrasle.
Ovom izložbom one nam otkrivaju svoj svijet : atelje, radionicu, podrum. Poziraju i poigravaju se idejom o tome šta bi žena « trebala » da bude. Kao koža u koju su nas umotali, koža koja svrbi, koja nije po mjeri i iz koje se može izaći uz brojne grčeve.
Od slobode do izgleda, od majčinstva do ekonomije, njihovi glasovi se spajaju u sliku o savremenoj ženi na Balkanu - i izvan njega.
Dati riječ onima koje čine pola čovjecanstva u 2026. godini je još uvijek politički čin. Iskreno se nadamo da će se njihove priče čuti.
Informacije
Fotografije su zabilježili saradnici AFP-a na Balkanu – Adnan Beci u Albaniji, Elvis Barukčić u Bosni i Hercegovini i Andrej Isaković u Srbiji, koji je i urednik ove kolekcije. Izložbu je osmislila Camille Bouissou, koja je bila zadužena i za razgovore, uz dragocjenu pomoć novinara AFP-a u regiji. Ovu izložbu omogućila je podrška grupe L’Oréal.
Zahvale
Mina Pekakovic
Rusmir Smajilhodzic
Briseida Mema
Ogjnen Zoric
Sanja Burg
Suzana Stojicic
Nenad Brankovic