Nina
Babić

Sonore 1
Ja mislim da je to u mom životu bio najveći, u stvari, benefit, što nikada nisam imala plan. Cilj sam imala: da postanem nešto što ću ja biti srećna i zadovoljna, ali način na koji ću ja da postanem to, prosto nisam imala osmišljeno.
Sonore 2
Slikam žene i uvijek se postavlja pitanje zašto ja slikam žene i da li sam feministkinja. Ali ja slikam žene samo zato što sam žena i bavim se ženskim problemama zato što sam žena, ne znam drugačije. Biti žena za mene, ja sam u svom prirodnom stanju, ali ja shvatam koliko god to sada teško bilo ili koliko god ponekad to bio kliše, ja shvatam koliko je biti žena na području gdje ja živim jako teško.
Sonore 3
I ja sigurno u život svom sam donijela 50%, znači, dobrih i 50% loših odluka. Ali jedna stvar je naj, najviše sam ponosna na tu stvar, što sam odlučivala. Mislim da je to. To ženama nije dato ovdje, da odlučuju, i negde kroz obrasce, možda sad to nije vidno, ali negde kroz obrasce koje smo mi nasledili, mi ne možemo da odlučujemo. I to je naš problem. To je, ustvari, problem svake žene. I onda žena prihvata da živi u tim obrascima. Ne zato što će njoj sad neko reći to, nego prosto to su obrasci koje smo nasledili, da žena ne smije da odlučuje. Jer, šta će se desiti? Nije na njoj da odluči.
Sonore 4
Zato što ne mogu da se bavim ničim drugačije i da pokažem kroz svoju umjetnost ljudima i posmatračima kakav je to život jedne žene.
Sonore 5
Međutim, pošto živimo u društvu u kakvom živimo, vrlo je teško ženama da naglas to kažu, jer se boje osude, boje se, sramota ih je, boje se da ta njihova odluka nije dobra jer nije nam dato da odlučujemo, jer mi imamo tu ulogu koju neko je dao nama i mi treba tu ulogu da odigramo. A mi ne želimo da budemo glumci i da igramo uloge. I tu dolazi do jednog konflikta unutrašnjeg u svakoj ženi, u svakom ljudskom biću na kraju krajeva.
Sonore 6
Mislim da je to solidarnost, ustvari, žena, kad shvatite da niste same u tim procesima koje osjećate, a koje vam je društvo nametnulo da se sramotite.
Sonore 7
Tako i ovdje, ja mislim da su žene osjetile hrabrost kada su pročitale to, kada su vidjele da i neko još, da nisu same, koliko god ta riječ i rečenica zvuči kao kliše: niste same. Ali zaista niste same.
Sonore 8
Da, kliše jeste da je žena uvijek žrtva i da žena prolazi kroz neke procese teže nego muškarac. I to jeste istina, to je činjenica, ako pričamo kroz istoriju to je velika činjenica, ne možemo mi to osporiti, koliko god se možda i neki trudili.
Sonore 9
Ja obožavam iskustva koje nosi žena. Mislim da je tu, sada da ne zvučim feministički, ali mislim da je biti žena mnogo bolje, jer mi imamo različite iskustva, mi imamo procese, mi donosimo nove živote na svijet, mi možemo svašta da uradimo.
Mi nismo ni svjesne koju mi snagu imamo, da li fizičku snagu, da li mentalnu snagu, da li emocionalnu snagu. Mislim da uopšte još uvijek nismo osvijestile koliko mi možemo.
Sonore 10
Osvijestila sam da radost koju, uprkos svim, uslovno rečeno, poteškoćama, ali radost koju mi pružaju iskustva koja samo žene mogu da imaju je neprocjenjiva i nikad ne bih želela da imam ništa drugo.
Moje ime je Nina Babić. Imam 42 godine.
Moja najveća strast je ona koju osjećam prema poslu, prema umjetnosti.
Nekoliko radosti ispunile su moj život, svaka na svoj način, od rođenja djece do određenih postignuća u umjetnosti.
Svaki dan je izazov, a svaki izazov je na svoj način najveći. Sve je satkano od izazova.
Najviše sam ponosna na vlastitu sposobnost da donosim odluke. Ponekad su loše, ponekad dobre. Ali slobodu donošenja odluka smatram svojim najvećim uspjehom.

„Slikam žene i uvijek se postavlja pitanje zašto ja slikam žene i da li sam feministkinja. Ali ja slikam žene samo zato što sam žena i bavim se ženskim problemama zato što sam žena, ne znam drugačije.“


„To ženama nije dato ovdje, da odlučuju, i negde kroz obrasce, možda sad to nije vidno, ali negde kroz obrasce koje smo mi nasledili, mi ne možemo da odlučujemo. I to je naš problem. To je, ustvari, problem svake žene.“

„Mislim da je to solidarnost, ustvari, žena, kad shvatite da niste same u tim procesima koje osjećate, a koje vam je društvo nametnulo da se sramotite.“
„Da, kliše jeste da je žena uvijek žrtva i da žena prolazi kroz neke procese teže nego muškarac. I to jeste istina, to je činjenica, ako pričamo kroz istoriju to je velika činjenica, ne možemo mi to osporiti, koliko god se možda i neki trudili.“

„Mi nismo ni svjesne koju mi snagu imamo, da li fizičku snagu, da li mentalnu snagu, da li emocionalnu snagu. Mislim da uopšte još uvijek nismo osvijestile koliko mi možemo.“
Sljedeći portret
Nastavite skrolovati
Luna
Causholli
