Milica
Anđelić

Sonore 1
Baš kad sam bila mala, moj san bio je nešto sasvim drugo.
Doduše, isto kreativno, ali sasvim drugačije od ovoga što danas radim.
Sanjala sam da sam frizerka.
To sam željela da budem iz razloga što sam često sa bakom išla u frizerski salon i žene koje su tamo dolazile, domaćice, neuredne, onako sa nekim različitim pričama, porodičnim i teškim i lijepim, izlazile su nasmijane iz salona.

Sonore 2
I prije nego što sam krenula u školu, baka me čuvala i s njom sam redovno išla i na pijacu i sve gdje je ona išla.
I ona je dva puta mjesečno išla kod frizerke i ja sam jednostavno primjetila da žene dođu preumorne, neraspoložene, onda valjda tu se malo olakšaju sa drugim ženama, ispričaju jedna drugo, posavjetuju, onda frizura nova. Tako da bilo mi je fascinantno kakve one uđu, a kakve ustvari izađu.
Sjećate li se onih hauba prije? E ja sam mislila da je to neka magična mašina za popravku raspoloženja.
U stvari, to je jednostavno, žena ženi je pružila ruku, pomogla, posavjetovale su se, pritom su sredile malo frizuru, dotjerale se. Vjerovatno ih sutra čeka neko veselje ili nešto, je li, postoji neki razlog zašto su došle, tako da mi je to baš bilo fascinantno.

Sonore 3
Početak je bio težak, izuzetno.
Mislim, ja kada sam počela da se pojavljam na sastancima vinara i vinogradara Bosne i Hercegovine, ajde, mogu da nazovem, bile su neprijatne situacije.
Onako, muškarci su, ne znam, govorili su da je baksuz da žena ulazi u podrum. Tako, imali su tih nekih izjava.
Nekako, ja po prirodi nisam konfliktna osoba i veoma brzo su me prihvatili.
Danas sam ja, ono, ravna njima.

Sonore 4
Mi u istom momentu i radimo posao i pretačemo vino, radimo nešto, je li, i pretačemo vino i razmišljamo je li dijete otišlo u školu, je li ručalo, je li se okupalo sinoć, znači mi, nekako, na više nivoa radimo u istom momentu i to su neke suštinske razlike među žena i muškaraca u svakom poslu, ne samo u vinarstvu.

Sonore 5
Stvarno ne osjećam nikakvu razliku, dok je u početku bilo stvarno teško.
Prvo, bilo je veoma, muslim meni je bilo neprijatno.
Evo 2011. godine sam upisala školu za somilijera, došla sam u salu gdje sjedi 20 muškaraca, dva muška predavača i ja.
Ne znam nikoga.
Ja danas sve njih znam.
To su danas moji prijatelji, moje kolege, mi se čujemo i privatno, ne samo, i sarađujemo naravno što se posla tiče.
Tako da, bilo je teško, nije bilo jednostavno.

Sonore 6
Situacija je danas apsolutno drugačija, ali opet su muškarci ti koji dominiraju i u poslovnoj sferi, i u političkoj sferi, i u javnom životu.
Ovaj, mi se jesmo pomakli.
Mi jesmo otšli daleko od onoga što smo bili prije 50, prije 30, prije 20 godina, u tome nekom smislu.
Ja mislim da žena samo treba da osjeti slobodu.
Da ne bude natjerana ništa da radi što ne trebala da radi, da joj se obezbijede uslovi da radi ono što želi da radi, što su njene ambicije, da to ostvari.

Sonore 7
Jer mi znamo da 90% imanja, bilo kakve imovine, je na muškarcu.
I tu dolazimo do jednog velikog problema jer žene nemaju osnovu niti da se finansijski zaduže u bankama ili u bilo kojim drugim institucijama koje pomažu.
Treba još mnogo stvari da se mijenja.

 

Sonore 8
Ja znam dosta žena koje su imale sjajne vizije, ideje, poslovne planove, sve, ali jednostavno nisu imale podršku jer nisu imale ništa na sebi opipljivo.
Niti auto, niti stan, niti neko seosko imanje, ništa.
Sve je na bratu, ocu ili suprugu.

Sonore 9
Jake žene Balkana su jake iz mnogih razloga.
Možemo krenuti sa istorijskog aspekta, gdje su ostajale same, borile se sa glađu, ostajale bez porodice, bez supruga, bez djece.
Znači, moment kad je žena na Balkanu dovedena do toga da nema ko drugi da mora ona, je izrodio snagu u njoj.

Sonore 10
Stalo nam je, nama ženama koje radimo, koje se trudimo, koje se borimo u realnom svijetu, ne živimo mi nikakav nerealni, nego se borimo u realnom svijetu iz dana u dan, stalo nam je kad nam neko da do značaja, kad neko primijeti naš rad, naš trud, naše to micanje naprijed.