Luna
Causholli

Sonore 1
Igrala sam fudbal sa dječacima iz kvarta. Tada nije bilo klubova za djevojčice. I svaki put kada bismo tata i ja išli da se raspitamo, postojali su samo klubovi za dječake, a nisu dozvoljavali djevojčicama da s njima igraju. Tako da sam ja igrala sa dječacima iz kvarta. To je bilo jedino rješenje. Neki od dječaka su bili pet ili šest godina stariji. Ja sam tada imala deset ili jedanaest godina. Igrala sam dosta dobro. U svakom slučaju, nikome nisam loptom slomila nos. Obožavala sam fudbal, to je bila istinska strast. Sve do trenutka kada sam sebi rekla : ’Ili ću ovo nastaviti ili ću se baviti nečim još ljepšim’. I tu se onda pojavila muzika. Prestala sam s fudbalom, djelimično i zbog toga što više nije ni bilo kluba u kojem bih igrala.

Sonore 2
Kad sam krenula u školu, već u prvom razredu sam bila žrtva vršnjačkog nasilja jer sam igrala fudbal kao dječak. Ali bila sam svoja i morala sam ostati odana sebi. Bio je to težak period, ali hvala Bogu da je porodica bila tu - uvijek su bili uz mene, kad god mi je podrška trebala.

Sonore 3
Mi, djevojke, želimo da budemo onakve kakve želimo, kakve jesmo. Mogu biti smirena, produhovljena, ženstvena. Ali mogu biti i buntovna, mogu takođe biti i muškobanjasta. Takođe mogu biti i ona djevojčica koja je obožavala fudbal. Da budem iskrena, istina je da sam zaista sretna što sam djevojka.

Sonore 5 
U današnjem svijetu se suočavamo sa raznim poteškoćama, ali mi, djevojke, uvijek se nekako snađemo, na ovaj ili onaj način. Bez obzira na kakve prepreke nailazimo u životu – bilo da je to zbog dječaka ili drugih djevojaka - mi se uvijek snađemo.

Sonore 6
Postoji jedan izraz - që është një fjalë që quhet – nešto kao ’girlhood’.

Sonore 7 
To je najljepša stvar koja postoji - kada vidim djevojke koje se međusobno podržavaju. Biti zajedno, smijati se zajedno, podržavati se međusobno. To je nešto zaista lijepo, ali je veoma rijetko, i prilično je to teško vidjeti u naše vrijeme.

Sonore 8 
’Ova se loše oblači. Ova se oblači kao dječak. Ova se previše šminka. Ova radi ovo, ona radi ono…’ Iskreno, nije me briga. Ne zanima me. Drugim riječima - oprostite na izrazu - zaboli me baš.

Sonore 9
Ljudi u Albaniji mnogo osuđuju. Kao da im nije dosta vlastitog života i imaju potrebu da se brinu o tuđem, samo kako bi ga zagorčali.

Sonore 10
Ali imam utisak da svijet neće nikada u potpunosti razumjeti rodnu ravnopravnost, da nikada neće shvatiti da su žene ono što jesu, i da bi ih trebalo valorizirati, a ne osuđivati. Na ovaj ili onaj način, mi djevojke jednom ćemo reći : ’Dosta je bilo ! Dovoljno ste nas osuđivali. Sada smo tu gdje smo i djelovaćemo kako najbolje znamo’.