Elida
Zhulati

Sonore 1 
U svojoj porodici najprije sam bila ’nježni cvjetić’, jer sam bila prvo dijete. Iako u Albaniji, a možda posebno u Đirokastri, nekako se očekuje da prvo dijete bude dječak. A ja sam, eto, bila djevojčica. Djevojčica kojoj nije bilo dozvoljeno da se isprlja više nego što je potrebno, kako bi nakon kratkog tuširanja opet izgledala lijepo. Željela sam se igrati, ali nikada baš nisam na to imala pravo.

Sonore 2 
Poprilično lijepo sam živjela sve dok se nije rodio moj brat. Svi su se o meni brinuli, sve se vrtilo oko mene. A onda sam shvatila da više nisam centar svijeta, da me više i ne vole toliko, jer je u njihov život stigao dječak. Pa sam onda ponekad, čak i kada sam bila dobro, glumila da sam bolesna, jer mi je bila potrebna njihova pažnja.

Sonore 3
Znam kada sam tačno stekla vlastitu slobodu : onog trenutka kada sam se vjenčala.

Sonore 4
Od vjenčanja je prošla 41 godina. Do danas mi nikada nije rekao „volim te“, ali to mi se uvijek činilo prirodnim. U smislu u kojem to čujemo neke da kažu danas : „Koliko te samo volim…“. A da mi je to rekao, možda ne bi tako dugo ostao sa mnom. Kako god, u tom trenutku ja sam stekla svoju slobodu. Postala sam gazdarica kuće, postala sam dama, u nečijem zagrljaju.

Sonore 5
A onda, s druge strane, danas je kuća prazna. U toj mojoj kući ne čuju se više glasovi, nema više svađa, nema rasprava. U ovoj mojoj kući niko više ne traži da mu spremim neko posebno jelo. Učinim ponešto za druge, ali drugi me ne ispunjavaju. Kad kažem ’drugi’, mislim na svoju djecu.

Sonore 6
Pa vidi, odvazim se, pronađem hrabrosti – čak i ako nemam posla – da svaki dan dođem u prodavnicu. Jer imam potrebu da popijem kafu sa Brisi, jer mi je potreban razgovor, mali ženski tračevi. Ali poreban mi je i savjet, pomoć da smislim sta bih mogla skuhati sutra. Istovremeno, moj suprug, ako nema potrebe da ode do pijace da nešto kupi, on uopšte ne izlazi iz kuće.

Sonore 7
Sve počinje poštovanjem prema samoj sebi. Ako voliš sebe, ne možeš postati žrtva – žrtva očaja, slabosti, ili onoga što drugi od tebe žele da naprave. Jednostavno je. Pogledaj se u ogledalu svako jutro. Čak i ako ti se ne sviđa ništa što vidiš, kaži sebi : ’Baš sam lijepa’. Ako to ponoviš desetak puta – ’Baš sam lijepa, baš sam lijepa, baš sam lijepa’ – nešto od te rečenice će neizbježno ostati u tebi. A ako se doživljavaš ružnom, ne očekuj da ti neko drugi kaže da si lijepa.

Sonore 8
Danas se riječ ’sloboda’ izgovara kao da se radi nečemu vrlo jednostavnom, ne razmišljajući o tome kako nam je nekada nedostajala. Kontrolisali su te na poslu, u školi, čak i kod kuće je svaki tvoj gest bio kontrolisan, zbog nadzora, zbog neumjerene pažnje o kojoj smo maloprije govorili. Kada bi izašla da ideš na posao, bila si pod prismotrom, kao i na putu kući, nakon posla. Jer je postojao taj uži porodični režim : svekar, svekrva, muž.

Sonore 9
Ne možemo ni danas reći da je žena u potpunosti stekla slobodu, jer je ona i dalje pod pritiskom, posebno ženino tijelo. Postoji stalni pritisak. Ipak, danas se mlade djevojke same obrazuju o jednakim pravima. Na papiru, da, imam jednaka prava, ali u stvarnosti ih nemam. Jer ako ne uključim mašinu za veš, odjeća se neće sama oprati. Hoće li ? Neće. Pa dobro, ako imamo jednaka prava, onda je, dragi mužu, i ti uključi, a da ja malo sjednem.

Sonore 10
Današnje djevojke se samoobrazuju da budu ravnopravne. Ali ja tvrdim da te ekonomska zavisnost čini zavisnom od svega, čini zavisnom i tvoju slobodu. Današnje devojke je imaju : one su ekonomski nezavisne. Imam svoju platu, svoj posao. Ti imaš svoju platu, svoj posao. Tvoji troškovi - moji troškovi. Danas, dok o ovome razgovaramo, ono što ja zaradim ide u kućni novčanik, penzija mog muža ide u kućni novčanik. Da li sam ja slobodna da uzmem taj novac i da otputujem ?