Blerina
Vrenozi

Sonore 1
Kada sam bila u srednjoj školi, morali smo da napišemo sastav na času književnosti. Ja sam odlučila da ga napišem kao da sam dječak. Da budem iskrena, u ovom patrijarhalnom društvu, sa svim izazovima s kojima sam se suočavala, život bi mi bio puno lakši da sam bila dječak. Zaista mnogo lakši. Nije lako biti žena u maloj zemlji čije društvo je još uvijek temeljno patrijarhalno.

Sonore 2
Kao ženi, uvijek su mi govorili: „Napusti studije, nađi muškarca, udaj se, osnuj porodicu“. To me je jako opterećivalo. Niko ne bi trebao da bude sputavan zbog svog pola - bilo da je riječ o ženi ili muškarcu. Ljudi mi čak i danas znaju reći : „Prestani, pusti više te studije. Razmišljaj i o drugim stvarima“. Kakva samo predrasuda ! Samo zbog toga što je riječ o ženi.

Sonore 3
Imala sam sreću da me je porodica podržavala. U Albaniji još uvijek postoje roditelji – i to ne nužno oni koji pripadaju generaciji mojih roditelja, već mojoj generaciji, čak i mlađoj - koji ne dozvoljavaju svojim kćerkama da studiraju. Meni moji roditelji nikada nisu stajali na putu. Upravo suprotno - podržavali su me. Dok su se mnoge moje prijateljice iz osnovne ili srednje škole rano udale, mene nisu sprječavali da se bavim onim što želim. Roditelji bi mi uvijek govorili : ’Šta god da želiš da uradiš, ti tako i napravi. Samo blistaj’.

Sonore 4
U kapitalističkom svijetu smatra se slabom osoba koja ne uspije postići velike stvari. Morate biti baš jaki kako biste se suočili s tom stvarnošću. Pogotovo kada živite u svijetu kojim dominiraju muškarci, gdje morate da radite dvostruko više da biste dokazali da vrijedite. Upravo zbog toga želim da kažem : ne treba odustajati, treba njegovati pozitivan duh. To je apsolutno neophodno ako želite da napredujete. Kada padnete, morate pronaći snagu da ustanete i da nastavite jos odlučnije. Nikada ne trebate odustati.

Sonore 5
Kada sam studirala u Njemačkoj, moje kolegice – a ovdje je potrebno podvući da sam tipična mediteranska žena, da volim brinuti o sebi, šminkati se, lijepo se obući, lijepo izgledati - dakle, moje kolegice nikako se nisu šminkale, uglavnom su nosile pantalone. Ja sam znala odjenuti i haljinu. One bi me gledale i govorile : „Šta si ti, neka princeza?“. A sve vrijeme sam radila od 8 ujutru do 8 naveče.

Sonore 6
U Albaniji se često osuđuju žene koje su se podvrgnule estetskoj hirurgiji, govori se da su proizvedene za televiziju, da nisu normalne, da nisu stvarne. U inostranstvu se takođe nailazi na osudu – jer smo tobože umjetne, površne, samo zbog toga što vodimo računa o vlastitom izgledu. Kada si žena koja voli da se malo našminka, da se obuče ženstveno, jednako osjećaš te predrasude.

SB 7
Pošto su moji osobni podaci danas dostupni na mrežama, počinjem razmijevati ono što je bio moj i san mojih roditelja : da postanem liječnica. Danas ostavljam neki trag tako što pomažem ljudima koliko mogu, pojavljujući se na televiziji, čineći dostupnijim naučni materijal koji sam objavila o crnim udovicama. To me je naučilo da nikada ne treba odustati, da nikada ne treba napustiti svoje snove. Željela sam biti liječnica, ali sam ipak počela s biologijom i u potpunosti se predala tom putu, dala na njemu sve od sebe. A onda su stvari mijenjale pravac, da bi me dovele tačno tamo gdje sam željela biti.