Nina
Babić

Fotografije : Elvis Barukcic, razgovarali : Rusmir Smajilhodzic i Camille Bouissou
Sonore 1
Ja mislim da je to u mom životu bio najveći, u stvari, benefit, što nikada nisam imala plan. Cilj sam imala: da postanem nešto čime ću ja biti srećna i zadovoljna. Ali način na koji ću já to da postanem, prosto nisam imala osmišljen.
Sonore 2
Slikam žene i uvek se postavlja pitanje zašto ja slikam žene i da li sam feministkinja. Ali ja slikam žene samo zato što sam žena i bavim se ženskim problemima zato što sam žena. Ne znam drugačije. Biti žena, za mene, ja sam u svom prirodnom stanju, ali ja shvatam, koliko god to sada teško bilo i koliko god ponekad to bio kliše, ja shvatam koliko je biti žena na području gde ja živim jako teško.
Sonore 3
I ja sam sigurno u svom životu donela 50%, znači, dobrih i 50% loših odluka. Ali jedna stvar je naj, najviše sam ponosna na tu stvar, što sam odlučivala. Mislim da je to. Ženama nije ovde dato da odlučuju i negde kroz obrasce, možda sad to nije vidno, ali kroz obrasce koje smo mi nasledili, mi ne možemo da odlučujemo. I to je naš problem. To je u stvari problem svake žene. I onda žena prihvata da živi u tim obrascima. Ne zato što će njoj sad neko da kaže to, nego prosto to su obrasci koje smo nasledile: da žena ne sme da odlučuje. Jer, šta će se desiti? Nije na njoj da odluči.
Sonore 4
Zato što ne mogu da se bavim ničim drugačijim i da pokažem kroz svoju umetnost ljudima i posmatračima kakav je to život jedne žene.
Sonore 5
Međutim, pošto živimo u društvu u kakvom živimo, vrlo je teško ženama da to naglas kažu, jer se boje osude, boje se, sramota ih je. Boje se da ta njihova odluka nije dobra jer nije nam dato da odlučujemo, jer mi imamo tu ulogu koju nam je neko dao i mi treba tu ulogu da odigramo. A mi ne želimo da budemo glumci i da igramo uloge. I tu dolazi do jednog unutrašnjeg konflikta u svakoj ženi, u svakom ljudskom biću na kraju krajeva.
Sonore 6
Mislim da je to, ustvari, solidarnost žena, kad shvatite da niste same u tim procesima koje osećate, a koje vam je društvo nametnulo da se sramotite.
Sonore 7
Tako i ovde, ja mislim da su žene osetile hrabrost kada su pročitale to, kada su videle da nisu same, koliko god ta reč i rečenica zvuči kao kliše: niste same. Ali zaista niste same.
Sonore 8
Da, kliše jeste da je žena uvek žrtva i da žena prolazi kroz neke procese teže nego muškarac. I to jeste istina, to je činjenica. Ako pričamo kroz istoriju, to je velika činjenica. Ne možemo mi to da osporimo, koliko god se možda i neki trudili.
Sonore 9
Ja obožavam iskustva koja nosi žena. Mislim da je tu, sada da ne zvučim feministički, ali mislim da je biti žena mnogo bolje, jer mi imamo različita iskustva, mi imamo procese, mi, sad, mi donosimo nove živote na svet, mi možemo svašta da uradimo.
Mi nismo ni svesne koju mi snagu imamo, da li fizičku snagu, da li mentalnu snagu, da li emocionalnu snagu. Mislim da uopšte još uvek nismo osvestile koliko mi možemo.
Sonore 10
Osvestila sam da radost koju, uprkos svim, uslovno rečeno, poteškoćama, ali radost koju mi pružaju iskustva koje samo žene mogu da imaju je neprocenjiva i nikad ne bih žela da imam ništa drugo.
Moje ime je Nina Babić, imam 42 godine i posebnu strast gajim prema svom poslu, poslu umetnice.
Mnoge stvari mi donose radost u životu, svaka na svoj način, od rođenja dece do određenih postignuća u umetnosti.
Svaki dan je izazov i svaki izazov je najveći na svoj način. Sve je satkano od izazova.
Najviše sam ponosna na svoju sposobnost da donosim odluke: ponekad loše, a ponekad dobre. Sloboda donošenja odluka je najveći uspeh.

"Slikam žene i uvek se postavlja pitanje zašto ja slikam žene i da li sam feministkinja. Ali ja slikam žene samo zato što sam žena i bavim se ženskim problemima zato što sam žena. Ne znam drugačije."


„Ženama nije ovde dato da odlučuju i negde kroz obrasce, možda sad to nije vidno, ali kroz obrasce koje smo mi nasledili, mi ne možemo da odlučujemo. I to je naš problem. To je u stvari problem svake žene.“

„Mislim da je to, ustvari, solidarnost žena, kad shvatite da niste same u tim procesima koje osećate, a koje vam je društvo nametnulo da se sramotite.“
„Da, kliše jeste da je žena uvek žrtva i da žena prolazi kroz neke procese teže nego muškarac. I to jeste istina, to je činjenica. Ako pričamo kroz istoriju, to je velika činjenica. Ne možemo mi to da osporimo, koliko god se možda i neki trudili.“

„Mi nismo ni svesne koju mi snagu imamo, da li fizičku snagu, da li mentalnu snagu, da li emocionalnu snagu. Mislim da uopšte još uvek nismo osvestile koliko mi možemo.“
Sledeći portret
Nastavite skrolovanje
Luna
Čaušoli
